Home » Intervjui » Aleksandra Erdevički Tomić

Aleksandra Erdevički Tomić

Aleksandra Erdevički Tomić je u Biblioteci šabačkoj zadužena za programe kulture a takođe je okupila zainteresovane učenike sa kojima često sarađuje da učestvuju u radionici „Surfuj kreativno“. Aleksandra je sa nama podelila svoja razmišljanja o biblioteci i knjizi u doba interneta.

CZMKO: Iz Vašeg iskustva, pored velike količine onlajn sadržaja i informacija koje su im dostupne, da li su učenici i dalje zainteresovani za biblioteku i mogućnosti koje ona pruža, i u kojoj meri?

Aleksandra: Naravno da je pojava interneta i dostupnost onlajn sadržajima uticala na broj mladih koji dolaze u biblioteku i na klasičan način koriste njene usluge. Mada radionicama, interesantnim sadržajima koji su namenjeni njihovim potrebama i preko sajta “Knjigožderi” uspevamo da ih uz mnogo truda aktiviramo. Uvek ima pojedinaca koji su vezani za našu ustanovu i ljude koji se njima posvećuju ali svakako to je manjina.

CZMKO: Koliko je digitalizacija i uvođenje kompjutera u nastavu pogodovala lakšem posredovanju između Vas kao bibliotekara i učenika/korisnika, a koliko im je približila same književne sadržaje?

Aleksandra: Kada je korišćenje digitalizacije na ovaj način u pitanju nemam previše uvida u to. Naša biblioteka digitalizuje neknjižnu građu, periodiku, monografske publikacije iz Zavičajnog odeljenja i Staru i retku knjigu što se uglavnom koristi u istraživačke svrhe a elektronske knjige još uvek ne posedujemo. Svakako da nam je plan u budućnosti da se tome detaljno posvetimo, pošto postoji potreba za tim, pogotovo kod mlađe populacije.

CZMKO: Koji su još sadržaji dostupni učenicima u biblioteci Vaše institucije osim klasične “papirne” knjige?

Aleksandra: Kao što sam već navela pored radionica koje su namenjene njima (Klub recitatora, Dramska sekcija, Filološki kutak…) u našoj ustanovi dostupan im je i sajt Biblioteke koji sadrži digitalnu biblioteku i elektronski katalog, YouTube kanal, Facebook stranicu. Imamo i sajt koji je namenjen mladima „Knjigožderi – jedino preterivanje koje ne škodi“ gde oni mogu da prikažu svu svoju kreativnost i da ostvare različita interesovanja.

CZMKO: Da li učenici danas, kada biraju naslove koji nisu sastavni deo obavezne lektire, mahom biraju sadržaje i žanrove koji su bliži duhu vremena – SF, antiuotopija, strip… i na koji način im otkrivate književnu klasiku “sporijeg tempa”?

Aleksandra: Pored direktnog kontakta na kome potenciramo odnosno kroz razgovor stručnih bibliotekara sa mladima o tome koja literatura ima vrednost, bitnu ulogu imaju oba sajta na kojima detaljno preporučujemo knjige za koje smatramo da imaju kvaliteta i pripadaju onoj literaturi „za sva vremena“. Bitnu ulogu u ovome imaju i interesantno osmišljeni delovi na Odeljenju za odrasle i Kutku za mlade gde iznosimo knjige koje oni možda ne bi primetili na prvi pogled ali za koje smatramo da su bitne za njihovo kvalitetno odrastanje.

CZMKO: Kako vidite budućnost školskih i javnih  biblioteka?

Aleksandra: Mislim da bi spona između ovih biblioteka mogla da bude jača i konkretnija i mislim da nisu iskorišćeni potencijali te uzajamnosti. Kada je reč o budućnosti naše javne biblioteke, ona će pratiti tehnološki razvoj i ići će u korak sa vremenom i na sve načine će pokušati da se što više približi zajednici. To je jedini način da opstane i to je jedini savet svim javnim bibliotekama.

CZMKO: Da li kao bibliotekarka podržavate čitanje elektronskih tj. e-knjiga putem onlajn aplikacija ili putem preuzima knjiga u PDF formatima sa sajtova samih domaćih izdavača (iako ovo još uvek nije toliko raširena praksa)?

Aleksandra: Naravno da podržavam. Ovo je još uvek u potpunosti neistražena oblast ali mislim da bi i biblioteke mogle da nađu svoje mesto u svetu e-knjiga.

CZMKO: Konačno, podelite sa nama šta ste Vi, kao bibliotekarka naučili od učenika – šta zapravo mi, rođeni u analogno doba, možemo naučiti od generacije “digitalnih urođenika”?

Aleksandra: Važna je razmena znanja, svakako, i važno je da obe strane shvate kako se taj digitalni svet može koristiti na najkvalitetniji mogući način kako bismo poboljšali kvalitet života. Ali takođe je važno da ne zaboravimo da je to samo jedan njegov segment ali ne i najvažniji.